DORIAN PACAK
RETRO-MAČO
Vratimo se u prošlost, kada smo igrali i razmjenjivali Yu-gi-oh! i Pokémon karte koje smo kupovali u dućančićima i kioscima nakon škole. Inscenirali smo cijele igrokaze na igralištu glumeći naše omiljene likove i super junake, koje smo gledali na malim ekranima dok su nas roditelji, djedovi i bake iznova opominjali da prestanemo i odemo ručati. Sigurno je kod mnogih djetinjstvo upravo tako izgledalo – manje-više bezbrižno i okupirano 2D svijetom te njegovim protagonistima i antagonistima. Tada nismo mogli očekivati koliko će se njihova sentimentalna vrijednost izmijeniti pod utjecajem svijeta odraslih – svijeta novca i kolekcionarstva.
U umjetnosti je oduvijek bio poznat koncept kolekcionarstva, gdje se za „visoku umjetnost“ i nečije umjetničko ime trošio velik novac, no u svijetu tzv. nerdova i otakua – zaljubljenika u igrice, crtiće, filmove i ostale medije – iznova se izdvajaju goleme svote „samo“ za papirnate i plastificirane karte, plastične figurice te poliester-odjeću sa slikama omiljenih likova, a sve da bi se ponovo posjedovao djelić djetinjstva ili zadovoljila trenutačna opsesija. Proizvođači takvog sadržaja često eksploatiraju osjećaje nostalgije svoje glavne klijentele – igrajući na ekskluzivnost zbog koje se neka figurica mora naručiti i do godinu dana unaprijed. Time se otvaraju vrata nemoralnim praksama poput scalpinga, lažiranja rijetkosti na tržištu otkupom čitave zalihe nekog proizvoda, u ovom slučaju kolekcionarskog predmeta. Upravo zbog toga nerijetko postoji i ograničenje na broj proizvoda koje privatna osoba smije naručiti, što takav predmet pretvara u vrijednu investiciju.
Dorian Pacak svojom izložbom Retro-Mačo uspješno parodira suvremeni problem izrađivanjem likova-skulptura u mediju keramike – mediju koji sugerira kvalitetu, skupoću i dugu tradiciju – za razliku od njihovih dobro poznatih plastičnih inačica (action i scale figura). Predstavljajući pomno odabrane likove u obliku bista, kao što bi se inače prikazivale povijesno važne ličnosti ili bogati naručitelji, Dorian uveličava njihovu cjelokupnu vrijednost – bilo novčanu ili sentimentalnu. Keramika, uglavnom tradicionalan medij, i dalje služi kao podloga za ideje začete „popularnim“ kolekcionarstvom. To, na primjer, možemo vidjeti kroz različite verzije bista He-Mana: jedna se bijelom bojom razlikuje od ostalih, što upućuje na njezinu rijetkost i poželjnost, slično kao kod „holografskih verzija“ Pokémon karata. Time se ujedno stvara i poveznica s neobojenim kipovima renesanse i baroka. Tako je s bistama Ninja kornjača, koje svojim imenima preuzetim od starih majstora ironično ukazuju na čvrstu povezanost s tradicijom.
Likovi na koje se Pacak primarno fokusira su za njega i mnoge druge bili relevantni u određenim stadijima odrastanja; kao i mnogi, i on je u djetinjstvu volio gledati Ninja Kornjače, dok je He-Mana i Berserk otkrio nešto kasnije. Navedeni likovi dolaze iz franšiza koje su nastale tijekom 20. stoljeća, no kroz vrijeme su bili različito percipirani ovisno o generacijama. He-Man je američki super junak iz ’70-ih, dobro poznate Ninja kornjače započete su u ’80-ima kao strip i crtić, a Mozgus iz Berserka je manga koja je nastala u ’90-ima, no za razliku od prva dva primjera sadržajem nije namijenjena najmlađima, iako 2D mediji često neiskusnim poznavateljima izgledom sugeriraju sadržaj namijenjen djeci. Mišićavost i fokusiranost na dobro i zlo ih povezuju, dok su ozbiljnost suzbijanja zla i sami njegovi oblici različiti; Ninja Kornjače se bore protiv Shreddera, a He-Man protiv Skeletora – oba su likovi koji ne predstavljaju ozbiljnu prijetnju te zapravo za krajnji cilj imaju vladanje i osvajanje bez pretjeranog krvoprolića, dok se u Berserku glavni lik Guts susreće s raznim antagonistima, jedan nastraniji od drugoga, koji često postupaju ekstremno. Jedini zlikovac ovdje izložen je upravo iz Berserka; riječ je o Mozgusu koji je po zanimanju svećenik (još jedan hommage crkvenim naručiteljima i kolekcionarima iz prošlosti) te, za razliku od tipičnih dječjih zlikovaca, u korist svojih ciljeva opravdava svakakva sadistička sredstva.
Sam postav izložbe osmišljen je tako da prati kanonizirani odnos prikazanih likova – junaka i njihovih pandana zlikovaca. Jedna soba rezervirana je samo za junake i dobre ljude, He-Mana i Ninja Kornjače, te je ujedno i najosvjetljenija, dok je stražnja soba s najmanje svijetla dom najgorem zlikovcu, antagonistu Mozgusu koji se skriva u mraku. Iznenađujuće je da likovi nisu odabrani samo zbog svoje prepoznatljivosti, već i zbog svog jednako karakterističnog fizičkog izgleda, muževnosti, mišićavosti i uglatih crta lica (He-Man i Mozgus), što odaje Pacakove karakterne crte kolekcionara koji pažljivo bira i sam izrađuje svoje tzv. holy grail figure.
FRANKA PUHARIĆ
Izložba je otvorena u periodu od 29.4. do 20.5.2025.
Radno vrijeme galerije:
Uto i sub: 10 – 13
Sri – pet: 16 – 20
Ned, pon i praznikom zatvoreno