ALEX BRAJKOVIĆ
EARTHLINES
Priroda svojom krhkom ali otpornom veličanstvenošću oblikuje za nas ono što znači život. Podsjeća nas da smo smrtni.
Čovjek je samo posjetitelj koji ne ostaje. Što je Priroda, ako kroz nju ne prolazi bujan i dostojanstven ljudski život?
Ljudski napredak i ekologija ne dijele istu prirodu. Danas je ljudski čimbenik uveden u ekološki kontinuum kroz uvjete iskorištavanja resursa uvjetovanih geoekonomskim i geopolitičkim dinamikama. To se samo po sebi događa na svoj način te nas ne privilegira iznad načina na koji razmišljamo o životu. Unutarnji mehanizmi ekologije temelje se na dimenzijama poviše naših ljudskih vrijednosti, etike, vizije. Oni se baziraju na ontološkoj sferi s vlastitim pravilima u kojima ljudi nisu jedini relevantni aspekt čak ni u trenutku kad naše katastrofalno djelovanje ugrožava planetarni kolaps.
Ljudsko stanište je sinteza ekologije i kulture koja nam može pomoći da shvatimo kako vidimo i oblikujemo svijet. Važno je razumjeti da su stabilnost i kompleksnost prirodnih staništa i zdravlje prirodnih vrsta, koji su narušeni ljudskom aktivnošću, u sistemskoj povezanosti s ljudskim zdravljem. Naša kultura o životnim sustavima postaje ključna uloga, koja se mora raspravljati kako bismo bolje razumjeli uvjete ekologije. Klimatske su se promjene počele usko vezivati uz oblik društvenog uređenja ističući njihov utjecaj na globalni rast siromaštva te naposljetku i novih migracija. Nadolazeća ekološka kriza pokazat će da je društvo podređeno stabilnosti planetarnog ekosistema.