Mačka. Podle šape prostora dnevnih boravaka od kojih sve što je lomljivo strepi, oči pune osude za čovječanstvo i njegova postignuća, krzneni smotuljci koji na umorna lica, nakon napornog dana prizivaju toliko potreban osmjeh i trenutak zaborava. Slike i videozapisi domaćih mačaka čine jedne od najgledanijih sadržaja na webu, fenomen koji je privukao pažnju brojnih znanstvenika i kritički nastrojenih entuzijasta u propitivanju zašto je ovaj oblik niske umjetnosti dosegao ikonički status. Istraživanja sugeriraju da je gledanje internetskih medija mačkastih sadržaja povezano s pozitivnim emocijama, kao oblik digitalne terapije ili ublažavanja stresa i krivnje uslijed odgađanja zadataka. Kakav anti-guilt, kakva mačka! Hršakova tirkizna mačka, materična u prostoru galerije, opreka je i konkurencija u pitanju trajanja i trajnosti celebrityjima internetskih Felis silvestris catus. No čini se ipak da status životinje štovane u društvenim i duhovnim praksama, kojeg su držale u dugim tisućljećima drevnog Egipta, na neki način drže i danas, carujući virtualnim svjetovima svojim mekim šapama i lukavim pogledima. Pitanje se postavlja, tko tu koga drži za rep?
Audiovizualni performans trojca Norac/Pavičić/Dožić temeljen je na zvucima uživo sviranog klarineta, uzorcima (engl. samples) unaprijed snimljenih akustičkih instrumenata, digitalnoj obradi zvuka i analognom filmu i u tom spoju funkcionira na više stupnjeva trajanja zvuka te susretu njegove virtualizacije i live izvedbe. Koristeći analogne i digitalne medije, autorski trio Norac/Pavičić/Dožić isprepliće petlje (engl. loops) 16mm filma i ambijentalne glazbe s ciljem stvaranja afektivnih krajolika zvuka i svjetla. Trojac se u potrazi za zvučnim materijalima izvedbe okreće neposrednoj blizini galerije, zvukovima koji nastanjuju i sačinjavaju prostor te u izvedbu uvode zvuk orgulja snimljenih u crkvi Majke Božje Lurdske, koja se nalazi na sedamdesetak metara zračne udaljenosti od galerije. Iz svih tih materijala oblikuje se izvedba u kojoj se istražuje mogućnost vremenskih pomaka i trajnosti u kojima sviranje uživo postaje polazišna točka za prolongirani učinak zvučne situacije u kojem se stvara prostor za sanjarenje, prostor za predah.