

Tradicionalna simbolika trave obuhvaća niz ustaljenih i povezanih koncepata, poput rasta, obnavljanja, otpornosti, vitalnosti, cikličnosti i zajedništva. Njezine konotacije mogu se odnositi i na nešto priprosto, nekultivirano i divlje, posebice kada je srasla s raznim korovom i samoniklim biljem te postala dijelom guštika, usputnog raslinja kojem ne pridajemo previše pažnje. Kada i razmišljamo o njoj, obično je percipiramo kao neki generički, homogeni ekosustav, pa ju i nazivamo imenicom u jednini – trava – iako se gotovo uvijek radi o više različitih vrsta.
Značenja i vrijednost trave u kontekstu zapadne misli percipirani su antropocentrično, u formi jednosmjernog razmatranja čovjekova odnosa prema vlatima. Sukladno tome, u suvremenom kulturnom imaginariju pojam trave zauzima oprečne pozicije: održavan, gust, zelen i kratko pokošen travnjak stoji na mjestu luksuza, teniskih terena, travnatih tepiha i plaćenih vrtlara; istodobno, samonikla trava predstavlja mjesto slobode, nesputanosti, uzemljenosti i prizemnosti. Naspram poimanja trave u ekološkom kontekstu stoji ekonomska eksploatacija njezina značenja u kapitalističkim praksama greenwashinga. Nadalje, u digitalnoj sferi društvenih mreža trava postaje (samo)ironičnim simbolom ljudske otuđenosti od prirode (primjer toga dobro je poznati go touch grass meme), dok joj nove duhovne i wellness-influencerske zajednice, također sveprisutne na mrežnim platformama, posve neironično pridaju gotovo mističan značaj, naglašavajući prakse groundinga i mindfulnessa.
Takav sustav mišljenja, koji počiva na ustaljenim dihotomijama, ne prepoznaje prostor između, prostor za koncepte koji ne pripadaju nijednoj zadanoj kategoriji. Potpuna zatvorenost takvog sustava, u svijetu koji puca po rubovima uvriježenog i normiranog, zahtijeva iznalaženje novih rješenja, svjesno „odmišljanje“ postojećih koncepata te uranjanje u kreativno zamišljanje izmještenih načina razumijevanja naših ekosustava. Što kada bi se ta efemerna, svakodnevna trava promatrala kao entitet koji ima određenu djelatnost, vlastito htijenje, nakanu ili težnju? Što kada bi postala entitetom koji ne samo da komunicira i djeluje prema nama, nego komunicira i djeluje i onkraj ljudskog roda, s drugim neljudskim entitetima? Možemo li uopće razmišljati o neljudskim entitetima koji znanstveno nisu smatrani živima – bi li i oni mogli imati svoje htijenje i nastojanje? Gdje se nalaze granice živoga i neživoga te možemo li, na tragu animističkog poimanja, pronaći određenu poroznost između ovih opozicija? Bismo li se mogli upustiti u mentalnu vježbu, u pokušaj „odmišljanja“ postojećeg pogleda i zamišljanja nekog novog, drugačijeg – čak i kada nas postojeći jezik pritom ne služi?
Intermedijalna instalacija naziva The Grass Is Stalking You umjetnice Jiao Guo svojevrsna je studija slučaja takvog pokusa reimaginacije i ponovnog mapiranja značenja jednog neljudskog entiteta – obične trave. The Grass Is Stalking You naslanja se na prethodne radove umjetnice – A small lexicon of weird te Reprodukciju kulture / Culture Reproduction – a ujedno predstavlja jednu od iteracija šireg, aktualnog suradničkog projekta Muzej od(d) / Museum Of(f), kojeg Guo razvija s umjetnicom Teutom Gatolin. Navedeni radovi predstavljaju kontinuirano istraživanje procjepa u konvencionalnim formulacijama i modelima mišljenja, koje nepogrešivo odaje njihova čudna, jeziva, pa i vrlo humoristična narav, a koji nas pozivaju na znatiželjnu potragu za novim, vlastitim načinima mišljenja i percipiranja svijeta kojeg smo dio. U središtu umjetničkog rada Guo leži iskonska radoznalost i ludičko zadovoljstvo u otkrivanju i (re)kreaciji začudnih situacija koje pozivaju na prevrednovanje ustaljenih načina na koje percipiramo granice mogućeg, naše društvo i okolinu.
Umjetničke strategije i alati koje pritom koristi od posebnog su značaja, a nerijetko počivaju na jezičnim sklopovima i odnosima, poput korištenja različitih modaliteta humora – apsurda, nesklada, zamjene i sl. Tako, primjerice, i sam naziv rada proizlazi iz igre riječima u kojoj The Grass Is Stalking You može konotirati spomenutu djelatnost trave (ona je ta koja uhodi čovjeka, inicijativa dolazi od nje), dok se s druge strane nalazi zaigrana podudarnost u kojoj je a stalk of grass (eng.) = stabljika trave.
Razlažući modele postojeće i moguće percepcije trave u razgranatoj intermedijalnoj instalaciji, Guo zauzima poziciju suptilne pletačice priče koji gledatelju postavlja niz pitanja te iznosi spektar mogućnosti što sve trava jest te što bi sve mogla biti. Supostavljajući različite medije – od izvornih i modificiranih fotografija, kolaža, predmeta pronađenih u prirodi, gravura u drvetu, vlastitih pjesama i onih kanonskih autora, ispisa s mrežnih stranica do interaktivne projekcije – Guo propituje našu percepciju koncepata poput prirodnoga i artificijelnoga, analognoga i digitalnoga, organskih i geometrijskih struktura, kao i potrebe da sami u njih upisujemo izvjesna značenja te povremeno prikrivamo njihove granice. Ludički elementi posebno su razvidni u izlaganju i poigravanju sa snimkama apsurdnih situacija mimikriranja telekomunikacijske opreme u drveće ili pak travnatih tepiha čije postavljanje nalikuje ozelenjavanju okućnice u kakvoj igri simulacije, u kojoj je dovoljno jednim klikom kvadratnu jedinicu površine pretvoriti u teren po izboru – pijesak, zemlju ili tratinu svih vrsta. U svijetu prepunom simulakruma, ne preostaje nam drugo nego zajednički postavljati pitanja koje je njihovo mjesto, zbog čega ih neprestano generiramo, kakav je njihov odnos prema izvornim predmetima te kako nas sadašnje relacije i pukotine u reprezentaciji mogu usmjeriti prema izgradnji nekih budućih i pravednijih nazora prirode i društva koje nastanjujemo.
Izložba je otvorena u periodu od 29.10. do 16.11.2025.
Radno vrijeme galerije:
Uto i sub: 10 – 13
Sri – pet: 16 – 20
Ned, pon i praznikom zatvoreno