DANAS JE NEBO PLAVE BOJE

Danas je nebo plave boje instalacija je koja se sastoji od serije 46 analognih fotografija, tkanina na kojima su fotografije otisnute terpentinom te knjižice s bilješkama u koju je umjetnica pisala točne datume i sate nastanka fotografija.
Fotografije prikazuju nebo koje je Bogunović fotografirala od 4. travnja do 4. lipnja 2022. te su nastale na lokacijama na kojima bi se zatekla u određeno vrijeme u danu. Svaki je dan umjetnica pomicala vrijeme snimanja za jedan sat (4. travnja u 12:00, 5. travnja u 13:00, 6. travnja u 14:00 itd.). Fascinirana neprolaznošću/beskrajnošću neba, procesu fotografiranja pristupa ritualno (uključivanje alarma, poštivanje samopostavljenih pravila, buđenje noću, stalno nošenje fotoaparata, osvješćivanje određenog trenutka u danu, itd.) te njegovim stalnim bilježenjem pokušava stvoriti odnos između sebe kao efermnog subjekta i njega (neba) kao konstante. Kao promatračica kratkotrajno preuzima kontrolu nad vremenom te ga svojevrsno upisuje, tj. obilježava te kasnije prenosi na tkaninu.
Terpentinom otisnute kadrove neba umjetnica na tkaninu prenosi kako bi promijenila fizikalnost samih fotografija i stvorila odnos ponavljajućom koreografijom otiskivanja između printeva i tkanine (otiskivanje, utiskivanje, stvaranje, spajanje dvaju materijala). Tako su na samim fotografijama vidljivi tragovi tekstura dobiveni otiskivanjem i suprotno. Varijacije u otisku razlikuju se po gustoći, boji i konzistenciji.
U ovom radu Bogunović promišlja odnos fizičkog i metafizičkog, prolaznog i neprolaznog, kao i svoju istovremeno aktivnu i pasivnu ulogu u kontekstu djelovanja i promatranja. Rad je osoban, intiman, samotan i introspektivan. Praznine u postavu upućuju na dane kada je autorica iz određenih razloga bila spriječena fotografirati nebo u zadanom trenutku, želeći ostati iskrena i dosljedna dnevničkom prikazu rituala.
U radu Danas je nebo plave boje Bogunović se bavi mekoćom svakodnevnog, neposrednog i osobnog, evocirajući pritom pristup Ute Barth, njemačko-američke fotografkinje zainteresirane za samu percepciju, proces gledanja i način na koji gledamo (a ne toliko ono što gledamo).vrijeme koje stalno prolazi