Skip to content

Generator izmjeničnih prostora - VIRTUALNO (NI)JE TRAJNO

KARAS ART HUB JE ONLINE

Karas Art Hub (KAH) digitalno je proširenje programa Galerije Karas, osmišljeno u svrhu razvijanja različitih pristupa prikazivanja, doživljaja i obrade umjetničkih djela. KAH se širokoj publici predstavlja digitalnim sadržajima na novoj web platformi galerije, uključujući 360° snimke postava, podcaste, edukativne sadržaje i rezidencije.
U vrijeme kada virtualni prostor postaje sve stvarniji i mašta se o potpunoj virtualizaciji životnih prostora u bližoj ili daljoj budućnosti, fizički je prostor postupno apstrahiran, a granice prostora, onog privatnog i javnog, brišu se u prepletu intimnog i svima dostupnog. S druge strane, u trenutku transmutacije uloga različitih prostora i njihovog poimanja u odnosu na čovjeka, njegova osjetila i spoznajne mogućnosti, različite dimenzije komunikacije i doživljavanja umjetničkih djela postaju dostupne i moguće. U tom kontekstu Karas Art Hub interpretira opipljivi umjetnički program koji zahtijeva fizičku prisutnost sadržajima koji poniru dublje u umjetnički proces te trenutačnost izložbe kao modela prezentacije umjetničkog djela čine trajnijim u neopipljivim sferama digitalnih prostora.
Izložba Generator izmjeničnih prostora obuhvaća tri različita inkarnata tumačenja prostora, tri modela različite trajnosti i zauzimanja prostora, putem tri umjetnička procesa: onaj vječno opipljiv i konstantan u trajanju i prostornom volumenu koji zauzima, kiparski medij u skulpturi Cats (in Space!) Tomislava Hršaka, preko efemernog karaktera zvučnih izvedbi u audiovizualnom performansu trojca Norac/Pavičić/Dožić, do virtualnih prostora koji, usprkos svojoj neopipljivosti, postaju najtrajnijim svjedokom i arhivom postojeće materije, prikazanim kroz digitalni performans Babies Like To Eat Anje Leko i Andreja Beštaka.

KARAS ART HUB JE ONLINE

Estetika Kedžinog rada nedvojbeno pripada postinternetskoj umjetnosti. Gotovo filmske scene / prostorne instalacije / imaginarni prostori i metanarativi na neki način reproduciraju strukturu i dispoziciju mreže, pri čemu je svaki element „kodirana“ poveznica na druge aspekte cjelokupnog sustava. Pojedine boje, koje se tu i tamo pojavljuju, u potpunom su nesrazmjeru sa stvarnim turobnim koloritom propadajućeg materijala. Te boje vrište novo marketinško, korporativno, gejmersko doba –crossover digitalnog i analognog / online i offline formata – otkrivaju novu umjetnost, koja nadilazi ovisnost o webu i koristi njegove alate za obradu postojećih predmeta. Umjetnost koja se može beskrajno mnogo puta reproducirati kroz različite oblike, a da pritom ne izgubi svoju „kultnu vrijednost“, auru ili istinitost. Novo doba shvaćanja tehnologije svjesno je iluzornosti internetskog neselektivnog karaktera te narcisoidnosti interneta kao medija. U tom smislu i umjetnost prestaje biti samo komentar kulturnog, socijalnog i političkog konteksta i počinje aktivno propitivati kapitalističku hiperprodukciju želja, programiranu infrastrukturu učinkovitosti u kojoj živimo, počinje subverzivno suprotstavljati čovjeka tehnologiji te ukazivati na distopiju i opće razočaranje. Ovakva suvremena umjetnost nema uski, elitistički pogled, već, naprotiv, njeguje širu, univerzalističku perspektivu, a upravo to konstruiranje utopijskog i univerzalnog konteksta čini je relevantnom.

Na pitanje postavljeno u naslovu (postavljeno tako da djeluje kao panična potraga za odgovorom) odgovor nećemo dobiti. Ono je retorička zagonetka. Tko tu živi? Bilo tko, svatko i nitko. Materijal egzistira i egzistirat će neovisno o nama, u fizičkom ili digitalnom obliku.

VRIJEME ODRŽAVANJA

13.- 27.4.2021.

AUTOR

Luka Kedžo