TELURSKI TOKOVI

U svom radu bavim se praćenjem pokreta, poteza i vibracija od kojih su zemaljski prizori sastavljeni. Ne zanima me prizor kao takav, nego procesi koji mu prethode: gibanja, strujanja i promjene koje se odvijaju ispod vidljive površine. Pejzaž mi u tom smislu služi kao početna točka, ali ne i kao cilj slike. Nastojim se kloniti ulaska u pejzažizam, jer on često statizira kretanje i time zatvara prostor za ono nepredvidivo i aleatorno. Umjesto stabilne slike, zanima me prostor u nastajanju, prostor koji se gradi kroz sam postupak slikanja, kroz neprestanu mobilizaciju boje i oblika.

Promatrajući geološke strukture, slojeve zemlje, reljefe stijena, unutrašnjost špilja i atmosferske pojave poput oblaka, pokušavam razumjeti njihove unutarnje odnose. Te pojave ne prenosim izravno u sliku, već ih koristim kao poticaj za razmišljanje o ritmu, gustoći i promjeni. Slika se razvija iz odnosa poteza, slojeva i zadržavanja, bez unaprijed definiranog ishoda. U tom procesu postavljam si pitanje na koji način boja pamti prostor. Boja pamti prostor kroz slojevitost i trajanje. Svaki novi nanos reagira na prethodni, ostavljajući vidljiv trag vremena i rada. Potezi se talože, prekrivaju i sudaraju, stvarajući strukturu u kojoj ostaje zapisan proces nastajanja slike. Prostor koji se pritom oblikuje nije ni stabilan ni zatvoren. On se neprestano mijenja i ostaje otvoren za nove intervencije. U toj nesigurnosti pojavljuje se mogućnost da slika ne bude dovršena forma, već stanje u kojem se prostor još uvijek formira.

Naziv izložbe Telurski tokovi odnosi se na unutarnja gibanja i procese koji nisu izravno vidljivi, ali ostavljaju trag u strukturi slike. Radovi nastaju kao slojeviti zapisi kretanja, vremena i promjene, u kojima boja zadržava memoriju prostora kroz koji je prošla.