+SICANJE+

Ubrizgavanjem ili bockanjem pigmenta u kožu stvaraju se znakovi i slike koji često nadilaze estetsku dimenziju te predstavljaju medij kojim pojedinac izražava svoj socijalni status, pripadnost određenoj zajednici, vjerovanja, ideale te obilježava životna iskustva. Na području Balkana potreba za trajnim oslikavanjem kože nastala je u specifičnom kulturno-povijesnom kontekstu, prilikom osmanske okupacije kršćanske srednjovjekovne Bosne. U svrhu zaštite katoličke djece, prvenstveno ženskog spola, od prijeteće islamizacije, javlja se etnološki specifikum boc(k)anja ili sicanja dominantnoga katoličkog simbola sve do druge polovine 20. stoljeća. Na podlakticama, šakama, između članaka i na člancima prstiju, prsima i čelu najčešće su se šarali simboli križa s različitim ornamentima koje i danas nose starije žene u cilju održavanja običaja, iskazivanja konfesije ili tek puke estetike (Mary E. Durham). Inspiriran i potaknut bakinim potkožnim ornamentom na ruci, Luka Tomić nastoji kroz performativno tatauiranje temeljeno na razmjeni dobara rekreirati tradiciju karakterističnu kod katolika u središnjoj Bosni. Nakon pružanja čuvenog bosansko-hercegovačkog gostoprimstva u prvoj prostoriji uz prijatnu tursku kahvu ili domaću rakiju, performativno oživljavanje običaja sicanja nastavit će se u drugom dijelu galerijskog prostora. Magijski i ritualni aspekt samog čina potenciran je intimnošću ritualne sobe gdje će uz upotrebu igle i tinte Tomić bocanjem trajno modificirati kožu svojih gostiju, u ambijentu punom objekata od prirodnih materijala. Naime, neki etnolozi poput Ivana Lovrenovića i Vida Vuletića Vukasovića, oslanjajući se na arheološke nalaze, relevantne povijesne izvore i genezu simbola, ne isključuju mogućnost da se taj običaj provlači još od prapovijesnog doba. Unutar ručno uvezene knjižice bit će ponuđeni različiti ustaljeni motivi, koji se pojavljuju u obliku grčkog križa (jeličin križić), kruga (kolo), polukruga (ograda) ili linije (narukvica) s motivom križa i križića, često u kombinaciji sa stiliziranim florealnim elementima (grančica, jelica, klas). Unatoč očitoj kršćanskoj simbolici, grčki križ unutar kruga poznat je i kao solarni križ, rasprostranjeni drevni astronomski simbol sunca koji je vjerojatno označavao solarni kalendar s ucrtanim solsticijskim i ekvinocijskim linijama, dok su biljni ornamenti često bili u funkciji prizivanja i osiguravanja plodnosti. Preostaju mnogostruke mogućnosti tumačenja spomenutih motiva, no sigurno je da će sicanjem ovih simboličkih ornamenata u koži pojedinih sudionika ostati utkan dio specifične kršćanske tradicije balkanskog područja, prožet svim njihovim mističnim i magijskim potencijalom.